ja bih da kazem...

Dobrodošli na moj blog

30.05.2009.

sjedi doma i heklaj?!

       ... znam, sve mi je odavno poprilicno jasno...tu nema nikakve sanse za neku vezu, kojom bih se ponosila, ... da je bar tak jednostavno?! Zivimo u gradu u kojem jos samo zrak nije podjeljen na dvoje, iako mo se ponekada cini da kada uzdahnem na tvojoj " strani" nekako bas kao da kradem?!

Ako uzmem mali komadic tvoga uzdaha, na neki lucidan nacin sam zadovoljna, ali ako mi opet krenes gledati u oci, -opet ces u njim pronaci mrznju, odustati i  opet potraziti neko novo vrelo da se na njemu okrijepis...

Vise nije tajna da si razlog nemira, cak ni Mali Slatki  nije dovoljan, nista vise nije dovoljno za bijeg...

Dugo sam u sebi trazila odgovore, - ja se uistinu ne bojim kriza kojeg oko vrata nosis, ne bojim se ni orudja kojim je tvoj narod ubijao moj, ni tvoga sarenog krvlju natopljenog ratnog odjela... osjecam dai covjek bas kao i ja, osjecam da si onaj koji tako dobro drzi rame na koje se ne usudim nasloniti, ... bojim se njenog pogleda, rijeci koje poput ranjene zvijeri ciči, bojim se da sa tim zvukom necu se moci nositi, pa ni za 1ooo godina, ne u ovom gradu, ne sa mojom krvlju, ne...sa svojom savjesti?!

Ipak...

29.05.2009.

ma ja,...

     I svo ovo vrijeme spavala sam kao mala beba, a onda opet ova prokleta nesanica...

Danas sam saznala kako je izgledala vece u kojoj je osoba koja je znacila cijeli moj svijet postala samo... obican prolaznik kojem kazem rijec viska, a malo ih izgovorim?!

Povukao je cizu i za sankom vidjeo potrosenu zenu koja je izgledala kao ono sto on ispod koze jeste, ... jos nisam karao barsku  pjevacicu, -zasto da ne...

Slijedece jutro je nazvao mene i vristao koliko me voli... razbacivao suvisne recenice, smijao se u njima i plakao od srece jer postojim... nakon mjesec me takvu pokopao, ostavio da me crvi izgrizaju malo po malo... a onda toj istoj potrosenoj zeni napravio svog sina jedinca...

Prije koji dan, dosao je pred mene, jedan tracak u mojim ocima bi bio dovoljan da klekne na koljena i place... okrenula sam glavu ne zeleci trositi vise ni jedan sekund na unaprjed preboljenu igru sudbine, slegnula ramena i ostavila ga da trune u smetljistu sada vec njegovog zivota.

A onda danas cuh te sitnice o noci u kojoj je neko odlucio zbog???????- odlucio da ja moram odrasti i shvatiti da je sve u ovom jebenom zivotu jedna obicna kontradiktornost?!

18.11.2008.

udahni, ako jos uvijek mozes...

      ... umor je nesto sto se opako uvlaci u moje tijelo... budim se sa njim, koracam kroz dan sa njim, da bih negdje iza ponoci  zaspala od istog... Naravno da sam svjesna kako je taj osjecaj vise nego destruktivan, ali... nisam sigurna da se od istog mogu odcjepiti, nisam sigurna da znam kako se "odmoriti"?!
Negdje usput sam se zacaurila i odstupila od same sebe, ma sta to znacilo- ja nemam pojma, ali ta recenica mi se uporno nudi kao najbolje objasnjenje.
I ranije bi se zalomilo da stagniram, cupkam u mjestu i trosim se na utabanom putu koji ne trazi neku akciju ili... nekako sam iole uspjevala pomaci se iz tog zacaranog kruga, a za kompenzaciju sam dobijala snagu da idem dalje... za sebe bih mogla dosta toga reci i isto poreci sljedeci dan, ali jedno nikada nisam bila u svojim ocima: dosadna samoj sebi, drugima... ja nikada nisam bila dosadna i otporna na adrnalinske isade, dovoljno je bilo naslutiti i ja bih vec hrlila u zagrljaj nekim novim,  drugacijim, ... -ali posljednjih mjeseci, nemam snage da slutim, prepoznajem, spoznajem... svjet ide dalje,a ja jebeno stojim i boli me kurac za ono sto se cinilo smislom-kretanje?!
Nova Godina mi dahce za vratom, kako dobar izgovor da promjenim dane... a ja... bojim se svopjih odluka... bojim se da i ovaj put ne odstupim i kazem-ma kako god i gdje god...
Pozivi su vec tu, zovu me neki dragi ljudi, imaju neke planove koji su u mojoj glavi ono- knap, ali...
-Ubi me besparica, ubise me prazni djepovi... ogranicenost... ubi me ovisnost o drugima... a dodatna frustracija u liku skolarine , ma razvali meeeeeeeee...
Ili mi je to samo jebeno realan izgovor, dovoljno realnan da bih se istom pokunjila...
Nije m i strano udahnuti jutrom, uz prvu kafu skovati plan, spakovati mini kofer i sjesti u bus te otici... vratiti se za koji dan i ponovo biti ui mogucnosti disati bez ovog tereta...
Jebes ga mozda ipak matorim?!
Definitivno se uklapam u one znakove koje svojski spozna i precesto izustih; dobar znak starenja jeste pretjerano konvencionalno ponasanje koje podrazumjeva unaprijed smisaoni razlog, vaznost za datume ili ti ga uporise u istim, sve to je poprilicno zastrasujuci znak za paljenje alarma koji nas upozoravaju da se odricemo slobode tipicne tek za mladost?!
Dali sam jos uvijek mlada?
Prije koji dan me zatrpase neki apsurdni osjecaji, pricini mi se da cu popizditi od istih, tu vece sam kovala planove, slutioh da u istima ima dovoljno da bih se jutom otisnula u nekom pravcu koji bi mi donio dovoljno...
i tu negdje uz prvu kafu, kao najveci ters se pokaci sa sestrom oko nekih sporednih razloga i smetnuh zavrsiti plan... pogledah na sat i uvidjeh da je prekasno?!
Bila sam odvise umorna, odvise potrosena da bi se otisnula, otrgla...stare cipele pogledah sa smjeskom u kojem nije bilo strasti samo nekog cudnog oblika ceznje...
Sjetih se nekih poznatih rijeci: onog trenutka kada prestanem lutati i pocnem traziti izgovore, razloge... to ce biti pocetak moje smrtnosti?! Mozda je vrijeme da si postavim neke nove izazove; Udahni, ako jos uvijek mozes... a onda kreni u sutret svojim zeljama, bez straha da nece imati smisla?!
Rezultat, reakcija... ce ti ukazati jesi li jos uvjek dovoljan sam sebi...
A mozda da ipak potrazim nekog konkretnog muzjaka i skrasim se, sloboda samca je kazu mnogi precjenjena- zasto ja onda osjecam umor od same pomisli na uskracivanje iste?!
Mislim da cu ipak prvo probati udahnuti?!


07.11.2008.

...kajanje ili sto?!

     Posljednjih dana sam bas kao i mnogi stanovnici ove malene carsije zatrpana nekim cudnim u principu destruktivnim osjecajima ili...
Ubi ja nas jugo, skrsi nas kisa, a nas nisko tlakase nadasve pretjerana potreba za snom.
Pa haj prezivio bez ostecenja?! Mene definitivno fura val ceznje, malankonije, a prije koji trenutak na pitanje kako se osjecam izustih najbolje objasnjenje:Jebeno fluidno?!
Malo me smara ta opetovana potreba da se predstavim u boljem stanju nego sto jesam, ono kao smjesi se... nasmjesi se... i sl. sranje od samozavaravanja i pokusaja da izbjegnes pitanja koja traze odgovor kontradiktoran zeljenom...
Ma, batali sve i odspavaj-moj najcesci odgovor samoj sebi...
A onda me iz sna trgne neki poprilicno ujeban osjecaj, pa ponajvise isti lici na kajanje- definitivno se sa istim danima borim... ama nikako da usicam koji mi je kurac?!
Na radiju svira Rambo, jebem mu ja mamicu koliko njemu toliko i meni koja je dozvolila da jedna vecera u njegovom drustvu poremeti nesto sto je obecavalo napokon nesto novo, svjeze, lijepo... Nekako se svaki put iznova sjetim, kako sve ono slatko bi uzalud protraceno one noci, kada sam prostrla ponos njemu pod noge i dozvolila mu da odluci sta da uradim, a pon me gurnu lipo u krilo drugom... odoh sa Rambom i slusajuci njegove opaske- ljenog mede sa jedva energijom, kontala kako bi sve dala da je na njegovom mjestu onaj slatkis?!
Debela se udaje, ja sam kuma... ah... ima tu price a o istoj cu neki drugi put... nego, tako ti mi sjedimo i smisljamo kako ce da izgleda taj veliki dan, a onda zastadosmo i obje se najmijasmo... Jebo te zamisli mene u tvojim cipelama?- Nema sanse, a joj sto bih ja voljela vidjeti tog lika koji ce biti onaj pravi za tebe, a znas sta kada bolje razmislim on bi morao biti isti Neno?!
Nasmjesila sam se i tada nakon poprilicno mnogo vremena dozvolila sebi da se sjecam nas...
Jebes ga debela, zasro je lik sve, a ono sto nije on, ja sam dokrajcila...
Neno, hm... prije koji trenutak sam stajala pred njegovom zgradom, gledala u ulaz, po prvi put ne pokusavajuci skrenuti pogled i glumeci da nije do snage, nego do nekog(sada znam apsurdnog)smisla...
I sta, sjetila sam se smijeha, on je bio moja karta za mjesto gdje je smjeh dozvoljen i nikako luksuz...
Sjetila sam se njegovog posljednjeg pogleda, mojih sturih rijeci... sjetila sam se boli zbog izigranog povjerenja...
Na lice mi se zaljepio list, proroncala sam poneku... zastala i sjetila se... kako si m e gledao kao ... jesen sa tobom je bvila prepuna njeznih dodira, obecanja koja tek treba da se izgovore, ... bila je...
Petak vece, vece za onaj stari put u neku novu pijanku ili nesto sto je mnogo lakse sazvakati uz koju decu alkohola... cujem da su moje hanume vec napravile plan: Idemo na Acu Lukasa-on cepa do koske?!
Ja evo sjedim i kontam kako bi najradje zamisljala da sam u svom imaginarnom domu, dole juznije uz prozor koji gleda ka morskom plavetnilu... i gle cuda u istom nema ni Nene ni onog malog slatkisa, a ni  tebe, a lijepo je i tako... moje?!
I sta mi je, najlakse bi bilo sakritio se iza rijeci kajanje, ali...
Neka kada prodje jugo, kisa i... mozda se i ovog trenutka budem sjecala po komplimentu lokalnog glumca: Pa gdje si ti lijepa zeno?! Ili, mozda napokon odraastem i priznam sebi da...

26.09.2008.

... glad?!

... neke davne 1999 god, moja "kilaza" je iznosila 65kg, nikada kao te godine muskarci se nisu divili mojim oblinama-ali sto sam ih imala masala?!

Sada skoro deceniju iza jos uvjek me stari poznanici pitaju: Sta ti bi, sto smrsa, sve to popracajuci nekim zamalo definisanim uzdahom?!

Pas mater, pa to je bilo te jedne godine, neke prastare 1999, a i cemu taj neki kvazi uzdah-kao sada sam mrsava?!

Ma ni blizu, dobro zalomi se pocesto da me stave u one(uvrijedljive po kilazi) manekenske tipove, ali pas mater na nekih 176 cm i proporcije 90-63-90, odakle mene u mrsavim?!

I tako ti neki dan ja nabasam na starog poznanika, sjedimo pijemo kafu, bacimo koju o svemu i naposljetku ga pitam za zenu i kako podnose sve sto se desilo( njegova supruga je rodila mrtvo novorodjence)... prica covjek otvorio dusu i u neka doba ga samo prenese; A sta tebi bi, sto si tako smrsala?!

????????? Podignem glavu na kojoj je jos suosjecajnost, kazem spontano; Molim, ne cuh te?! A on opet nastavi; E sjecam se ja tebe sa plaze,one godine kada smo bili svi na okupu, znas ono kada smo se slikali, imam ja jos uvjek tu sliku, ponekada je i pogledam i svaki put pomislim- Jesi bila dobra covjece?!

Pokusavajuci da se skontam,o cemu on prica i pokusavajuci pronaci odgovarajucu facu za te komentare, uspjevala sam tek nabaciti zamalo neki osmjeh i reci; Covjece pa to je bilo u proslom vjeku,a ja sam imala tek 19, (dok sam cjelo vrijeme kontala-pas mater odakle nas na ovoj temi, a i zasto on cudno uzdise u tom trenutku, ma uopce???????) Sada imam 28 godina i nekih zamalo par kilograma manje,jos uvjek su moje proporcije 90-63-90, nemam celulita, bora i sjedih... ali covjece imam 28, (Na trenutak sam zastala i primjetivsi da me mjerka i uzdise kao napaljeni tinedjer, skonta da sam totalno promasila ono-dovoljno drag da ko jarani popijemo kafu,ijednostavno raspalim) a ti covjece nemas kose-kvalitetno si je raspodjelio, ali je burazeru ipak falil, imas stomak iako si u pokusaju mrsavljenja dao sve od sebe, ipak imas stomak, i Bogami si fakat vidno ozenjen covjek?!

Po staroj navici, izmanipulisem sopstvene rijeci i stavim ih u kontekst malo gorce sale...

Naravno da smo ubrozo okoncali nase malo(promaseno)druzenje i otisli svako na svoju stranu, uz moje tople pozdrave njegovoj supruzi... sjetila sam se zasto sve ove godine nisam nasla vremena da popijem kafu sa njim?!

E sada nesto dumanim o toj kafi,taman kada krenuh ubaciti nesto u usta i... ma nesto me lagano puca ona pozadina price(ipak covjek je u nekoj postfazi, ipak mu je trebalo malo oduska od traume i stresa, ipak...) ali svaki put kada se sjetim onog njegovog pogleda uhvati me neki bjes... pa pas mater umjesto da u ovim trenutcima bude uz nju, da ... ma da kao osoba koju voli-koja je voli bude snaga i... ma ne znam sta mi sve ne pada na um, - jel moguce da taj plitki muskarac je tek iznad svega i nakon toliko godina prvobitno muskarac,pa onda uz dugu pauzu ide covjek?! U medjuvremenu,sa svojih 28 godina, u svojim interpersonalnim vezama naucila sam da me ljudi percipiraju prvobitno kao osobu, pa tek onda zenu...( malom slatkom je dozvoljena obrnut raspored:-))... - pa zar to ne bi rebalo biti tako kod svih ljudi koje uvazavam?!- Ili bar kod skoro svih?!

Bilo kako bilo, odoh vecerati i bas mi onako sve jedno hoce li se ista od ovoga primiti, izgleda da ima ko da se brine oko toga, meni moji kilogrami nikada nisu bili na listi prioriteta, a dok se osjecam dobro zar je bitno dal ljulja ili zulja?!

 

09.09.2008.

Sve je stalo samo djeca rastu?!

     A sta cu kada sjedim na poslu i nemam sta raditi, danas nema posla/nikog da koju bacim sa njim, a ja kao ono bas da sam nasicala nisam ponjela skriptu da poneku procitam i uradim sa ovim danom nesto produktivno?!

Pa da vam malo opisem moj dan i ljude koje gledam sa prozora?!

Kriumice od same sebe slusam novi cd Lepe Brene- kontam, pa majku mu valjda je sa razlogom neka diva(a takvom je nisam ja proglasila) i slusam ja te njene pjesme i... ma tu nema nista plaho veliko?! Zakljucim- lipi moj Coldplay te onako jedva nasicam radio"Dobre vibracije" i povecam mogucnost da cujem neku ono iskonski Ok. pjesmicu... na kompjuteru mi nesto nije ok. sa zvucnicima, pa sam osudjena na neki zamalo kasetofon - osjecam se kao u vremenskom procjepu dok pokusavam nasicati neku ferkvenciju na kojoj ne dominira sum, i gle cuda takva je jedino Kalman... no... uporno ceprkam i nabasam uz kapljice znoja na spomenuti radio "DV", - aj bar mi je nesto danas krenulo od ruke?!

Juce mi je stigla sestra iz Algira, donjela mi je neki rucni rad prsten koji fenomenalno izgleda te naroknicu koja je isto proizvod nekih starih algirskih vjestina obrada nakita(kaze: ma znam ja da ti ovo volis, pitam je a sto meni ne donese Diorove naocale ko drugoj sestri, ona se smije i kaze ma poznajem te malo bolje od toga) mnogo sam sretna zbog poklona, ... bila... e danas sam se ipak uspjela posvadjati sa istom te mi je preporucila da potrazim strucno misljenje zbog mog ponasanja?!

Ma, nije da njene rijeci su daleko od istine, da naravno vrijeme je da pronadjem nesto realno i opipljivo, te da postanem standardna funkcionalna jedinica drustva- Sta god to znacilo?!

Mozda da pocnem kopirati ove ljude koji hodaju ispod mog prozora, - PAS MATER NIKADA!!!

1. Ima nekih 45 god. nosi sarenu/veselu haljinicu sa poprilicnim izrezom, ne miri se sa cinjenicom da je ljudi iz automobila ne primjecuju, picka im materina oni ne znaju kako je tesko uvuci se u istu i nositi pete od 8 cm po ovoj vrucini(kada noge fizioloski oteknu), a nekada je vjerovatno se ljutila na njihove prozivke... muz joj nije dovoljan, djeca joj svakim danom daju razlog za zivot i isti oduzimaju...

2. Ima nekih 23, pokusava biti odrasla i zrela, on je drzi za ruku, a ona se smjeska slatkisu koji po cjele dane sjedi u kaficu preko puta...

3. Ima 28, radi u granapu i pokusava se smjeskati svim kupcima, ona je slatkica iz komsiluka, a zasto onda ima sive podocnjake...

4. Njene godine je tesko odrediti, samouvjerenim koracima hoda i sjece svaki muski pogled koji joj se preprjeci- ona je borac... ona je uspjesna, dobro izgleda i ulazi u mercedes koji vozi ciko koji joj po izgledu moze biti otac, odlaze kroz sporednu ulicu koja vodi ka magistralnom putu, mislim da se sakrivaju od pogleda...

5.  Ima 29, dobro izgleda, fudbal je njegov zivot, smjeska se slatkim curicama koje ga mjerkaju, trenutak iza nosi oblak iznad glave otpuhuje i svakim korakom odaje; kako sam umoran od gluposti...

6. Njegove godine su tajna, crna kosa odudara od boje brade koja se zalomila, njegov automobil je njegova karta za potencijalni seks, on je (kako mi je sam rekao) muskarac sa lovom...- ja zakljucujem: on je ljigavac podignem pogled i izustim-bravo majstore, ali ja ti se lozim na piletinu, ti si preopasan za mene?!

7.....etc...

8. Gle onaj malac iz moje ulice ima djevojku, govori mu nesto a on kao pravi muzjak grimasam ukazuje da je ista stvar proslosti...

E, tako je to, ljudi se jos uvjek kriju u svojim ljusturama koje su uglavnom losa kopija tudjih zivota, a ko zna mozda to tako treba...Ja nemam pojma, ja sam ona irealna i moja opaska je samo jos jedna u prazno ispricana nebuloza, mozda oni imaju zivot,... A ja samo snove, ali za sada bar cesto koracam u svom tjelu i zalomi se da se jebeno dobro osjecam, mozda ne ovog trenutka, ali kada izadjem iz ovog realnoscu nametnutnog posla, definitivno cu da prosetam, potom popijem kafu ispod mosta i udahnem punim plucima...-Slobodna u gradu gdje je izgleda sve stalo samo djeca rastu?!

09.09.2008.

ljeto?!

    Na svakom koraku se osjeti odlazak ljeta(ako izuzmemo ove cudne kazne majke prirode sa sparinama) u neke prosle dane... Ljeto 2008 odlazi u sjecanje ili zaborav?!

Najbolji parametar(nazalost) je odlazak iz grada, dijaspore- o kojoj bih rado pricala u superlativu, ali...ma tu se zapravo nema sta kazati?!

Ostatak nasih gradjana ponosno ali istovremeno skruseno, skuplja mrvice ljeta, kao da im se tesko odvojiti od grada koji je na par mjeseci zapravo izgledao kao onaj stari grad kojeg volimo i kojem se svi onako potiho divimo?!

A ja?!

Moje malo ja se vrtilo oko onog slatkisa, ponekog zanimljivog susreta sa starim znalcem morem, koji me svaki put doceka rasirenih ruku i ponudi dovoljno strasti da se osjecam kao ona stara ja koja eto moze osjecati istu?!

Bilo je ovog ljeta i stihijskih napada neke cudne kombinacije ceznje i nostalgije za... valjda njim?! Prije koji dan sam bila u njegovom gradu, nije to trebala biti neka sentimentalna zajebancija, nego nuznost uslovljana neminovnim obavezama prosjecnog stanovnika Federacije... negdje usput se moja posjeta ipak pretvorila prvobitno u to- setanje po sjecanjima?! A onda opet ta cudna igra sudbine i predosjecaja, - nekako sam predosjecala da nije u gradu, da nije tu... i gle cuda bila sam u pravu taj dan je on bio u mom gradu?! ................ Mimoisli smo se, sto je u konacnici razlog da se zahvalim sudbini- jer, pas mater a sta bi da smo se sreli?!

Ovih dana sam imala jedan zanimljiv susret.- Na ulici licem u lice smo se nasli Neno i ja, a negdje iza je stajala ona-majka njegovog djeteta?!

Obradovao se nasem susretu, kao da je na tren zaboravio na nasu pricu i onaj "kraj"( nemilosrdno bolan-a kakav bi bio?!), iza zamuckivanja, lomljena prstiju i sklapanja dlanova, stajao je covjek koji me nekada volio ili...,

I eto ga, podjela informacija, upute u zivote... ili tek popunjavanje tisine: Ej, postao sam tata- izustio je uz osmjeh kojeg dugo nisam vidjela, tu je doveo sam ga... - Bilo je lijepo vidjeti ga, bilo je... drago mi je ponovo vidjeti taj osmjeh?!

I sta?????????? Jos jedno ljeto je zavrseno, dobro sam, ponekada me tek sa ljeve strane zaboli nesto i mislima mi prodje ona zatrpana izdajama, slika nekog nikada dokucenog i pretocenog u realnost, zivota... Moglo bi se reci da sam dva puta sanjala sa muskarcem otvorenih ociju, jedan je otac malenog djecaka i to je njegova sreca, drugi... e on radi i zaradjuje novac i to ga ispunjava, dali je sretan... kako sam posljednji put cula i nije bas- ali to je sam izabrao?!!!

A ja, ja eto ... hodam, jos uvjek sam tu i muvam se, borim za svoj komad neba, po inerciji vjerujem u neke bolje dane i nekoga ko ce me voljeti i nece zamjeniti sa nekim uz koga je lakse... nekoga ko u njima nece buditi djecaka, nego im obecati mir i dom?! Aj kontam mir, svi u neka doba tezimo njemu, ali ovi moji bivsi postadose od tog mira pravi zombiji- meni to nesto bas ne izgleda kao dobra strana zivota, a i taj dom- nesto mi mnogo izbjegavaju isti... I sve mi je to, aj ono sami izabrali- ali koji kurac onda pri suretu u mene gledaju kao jebene grlice, sa nekom zaraznom tugom i sjetom... i onim strasnim oblakom iznad glave u kojem pise; Ej, da bar...

Ma, ja sam zapravo dobro, joj da mi je jos samo dati koji ispit, bila bih.... Ajme feno-meno-menalno!!!

09.09.2008.

hej:-)))....

      Ajme, ma ja nemam pojma odakle krenuti?!

Mozda od mog pokusaja "skidanja" sa interneta?! Da, ja sam kao u posljednjih, valjda, mjesec dana shvatila da previse vremena posvecujem virtualnom svijetu, moj dan je posljednjih pa... godina uglavnom zapocinjao ovako: budjenje, umivanje, kafa i paljenje kompjutera... uz neki poprilicno otrcan izgovor ja cu tek malo virnuti sta ima,... i eto me vec kasnim na posao jer sam malo vise virnula, pa onda na poslu ista stvar- ja cu tek da si slozim nekih par pjesmica da slusam...a ako se zalomi da na istom imam problema sa konekcijom(belaj) uglavnom uspjesno izofiram samu sebe, ali cim doma- pali kompjuter i eto samo da povirim,... i eto opet mi se slucajno zalomi- msn-u do nekih "ranih" sati... Naravno da si uzmem koji dan slobodan, svako "malo" prepilam sa navikama, pa i sa tom da mi je najblizi drug ovo... -kako nazvati?!

E to me opet uhvatilo u posljednje vrijeme, pa sam izdrzala nekih mjesec dana bez konzumacije msn-a i internetskih portala...kompjuter je ipak moj radni alat pa od njega nemam gdje pobjeci,...- e pa doslo je vrijeme da se malo omrsim?!

01.08.2008.

"SAP-sezonski afektivni poremecaj"...

Ponesena podacima koje nacuh, negdje, krenuh sa nekim poprilicno nebuloznim razmisljanjima... - Cuj prvi poljubac osmi na skali srece, a spasavanje zivota djetetu na desetom mjestu?! Sjetih se svoje price o nekoj staroj Ja koja je ranije voljela tek lahke note i mozda... a sa vremenom krenuh "voljeti" sve od reda te si eto postavi pitanje da li sam vremenom evoluirala ili me tek to isto vrijeme degradiralo... Bilo kako bilo, ma koji odgovor bio "tacan", znam tek da je nekih ranijih godina uz sve probleme i zivotne usude isti bio ipak ... zapravo zivot?! Udjoh u godine u kojima postadoh dosta toga, pa i pristojinija i... e sada malo o toj pristojnosti: Cini mi se da me ista otupljuje, cini licimjernijom i..., a i prijetnje ljudi oko mene isto cine, a joj prvenstveno onih najglasnijih - "silnih" muskaraca i muskarcina, pa i ovog posljednjeg koji mi je prijetio, a kao neminovno i ne raskidivo uz prijetnje bombardovao obecanjima- i sta bi(tresla se planina rodio se mis)?! Zakljucna recenica koja tek treba da se izgovori: - Pristojnost otupljuje, ne prijeti onim sto ne mozes izvesti, ispadas...jadan?! A ja, e pa izgleda da se moja uloga u cjeloj tzv. prici svede na pokusaj da se opravdam pred samom sobom, jer u konacnici koga je briga sta sudije misle, naposlijetku ipak majmun uradi ono sto majmun vidi(crvene bobice). Problemi dvoje ljudi nisu bitni za svjet ili ti ga "svjetu"?! Odjednom sam i ja to shvatila?! I sta da radim, opet te jebene komplikacije koje izazivaju neki nedovoljno definisani osjecaji, razmisljati o mogucnostima i izboru?! Naravno da i kada je sve prekomplikovano imas mogucnost izbora:ne uraditi nista, sakriti se u ormar, krevet ili mozes pokusati razmrsiti cvorove, ako se odlucis za ovo posljednje ceka te dugotrajan proces, ali tek poslje njega mozes zaplesati mambo i napokon biti. - Meni se fakat plese, ali mi puno ovih jebenig cvorova i cvorica...

30.07.2008.

napokon ugodna noc..

Veceras sam pila kafu(posljije i pivo) sa grupom slatkih tipova koji su mi uljepsavali dane na mom sada vec bivsem poslu... Kao nekada kada su izlasci sluzili u svrhu druzenja i neke ugodne atmosfere, sjedili smo i smijali se koje kakvim apsurdima, bacili po neku onako poprilicno ozbiljnu i razisli se kao dragi ljudi koji su uzivali jedni u drugima bez nekog posebnog interesa u smislu ti muskarac ja zena, mi... Na samom izlazku iz kuce, nakon odgovorenog pitanja sa kim cu na kaficu, lagani tac mi je zadala rodica sa tipicnom ovo-zemaljskom skrusenom predrasudom: Jao tebe, pa stvarno ti vise takvo sto ne pristaje, ti sa sedam tipova?! Naravno da se tu krilo i pitanje potencijalnog zenjenika, jer sa svojih 28, takvo sto bi mi trebao biti prioritet, misliti na nekog potencijalnog koji bi me percipirao kao ozbiljnu zenku ili sta vec...- ne zelim ulaziti u detalje lagano se u istim pogubim i ne kontam sta je istih poenta osim gubljenja vremena lupanja po tastaturi... Nego, nasmjesim se ja toj mojoj taze udatoj(taze ujebanoj)rodici i kazem jednostavnu istinu, da druzenje sa bilo kim ili bilo cim nije problem sve dok to nesto ili neko ne utice negativno po moju individuu u smislu rusenja i oduzimanja energije koja se ne moze rekupirati, a u konacnici ako je kao u ovom slucaju rjec o druzenju sa ljudima, pa neka su isti muskog roda, onda je stvar u postovanju, a ja ne sumnjam u to da me isti nadasve upravo to- postuju, bas kao i ja njih. Nakon blagog trzanja glavom koji je znacio, da opet ima i ove opaske,( a i da ista reakcija nije usljedila)nabacim zadovoljni smjesak i krenem na kaficu... Nisam pogrjesila, bilo mi je fenomenalno... tako lijepa i ugodna noc nije mi se zalomila jos od kada je Mela bila zarucena i hormonalno mirna. Sada vec lagano pizdim na nase druzenje i izlaske koji se svode, na opaske zamalo muskaraca koji poput papiga ponavljaju dobro ustimani tekst, ili sute kao onaj mali sto mi je jos koji minut prije, valjda bio bitan... E, otkud sada malog, pa... na povratku doma, upalim kompj. konektujem se na msn, kada ono mali on line, posaljem mu poruku(onako pozitivno nabrijana) odgovara kao da mu je drago, a onda na moj upit naravno nestane... eeeeeeeeee... Mislim da je upravo presao moj prag tolerancije, i cjela t aprica me poprilicno iscrpila( a kako i ne bi), nego napisem ja njemu kako je on moj idol i kako mi nikada ocigledno nije dosta njegove ignorancije, pa mu zelim laku noc te se diskonektujem... E sada, moze se to protumaciti kako god, a svede se jako slicnoj spici od ranije vodjene sa rodicom, zapravo je istina da:da druzenje sa bilo kim ili bilo cim nije problem sve dok to nesto ili neko ne utice negativno po moju individuu u smislu rusenja i oduzimanja energije koja se ne moze rekupirati... Ovo je fakat bila ugodna noc, i nesto mi se bas mjenja prioritet htjenja?!


Noviji postovi | Stariji postovi