ja bih da kazem...

Dobrodošli na moj blog

04.06.2009.

...cik pogodi ko sam?!...

      Probudio me hvala Allahu suncan dan, jos koja kap kise i mislim da bih si ucinila neku glupost, aj u krajnjem slucaju bi si isceprkala jos koju krastu na licu... suti neka je granulo?!

Juce je pak bilo drugacije, sivilo, pljuskovi i ja koja poput zamalo funkcionalnog bica, udaram po cetvrti put zid umjesto da prodjem kroz vrata koja su tik do njega... odvucem se na posao, ... klimam glavom smjeskam se i eto guram dan, na nozi mi jebe psihu zulj od japanka sada vec iz neke cini se odsanjane nedelje kada mi je more izgrizlo ranu,a spomenute me uneredile... To jutro sam morala navuci baletanke koje mozes misliti kao djelat ceprkaju bas po istoj... upada mi na posao Lana i onako ko na bobama galami o vizama i jebenoj ambasadi koja je drzi u ne izvjesnosti... Nakon nekih par minuta upraca moj Bambi pogled i krene je napad smijeha...

- Sta je Ljube, kakva si to jadna ti majka?

- jebi se ti amerikanko ja imam stvaran problem, ne naspavana sam, verbalno drkaju po meni cjeli dan, plata mi opet kasni, pritisak mi je u kurcu, a jos me povrh svega iskara zulj- da mu majku jebem!!!

Obe puknemo u smjeh ko na dogovor...

- A zajebi to, kakvu ces kafu, tu negdje imam i sokovnik pa da nam nacjedim kakvih vitamina?!

Zovem konobara, ulazi za koju minutu, ama stidi li se stidi...

- A Ljube ko je slatkis?!

- Bjezi pedofilko, to ti je onaj mali iz Elinog sokaka, onaj bona znas sto mu je stari sjedio bir vaktile sa nama na Mejdanu...

- A u jebo te fakat je ona tvoja ko iz citaba: Sve je stalo, samo djeca rastu.

- Nije Ljube moja, negdje sam je nacula, ali jebo te ova djeca izrastose u muskarce preko noci, a meni nesto crnjak kada skontam da se mali pogubi kad mu nesto kazem, ma ... pusti opet mi neki cudni gorki sokovi ujebase zeludac.

U tom trenu prolazi auto i parkira se lipo ispred moga prozora:

-Cek Ljube evo tete ene, prokurvala se pravo, gle izlazi iz auta HR registracija, neka bona hoce li ovo u pansion... a vidi tetke( zanemarujem vozaca jer kontam neki lik iz HR pa ko ga jebe nije bitno hoce li skontati nase mahalske folove)...

Tumbamo se mi tako jedna preko druge, sijasetimo, kad u neka doba ucini mi se da neko mase, ...

Rasirenih ruka, zbunjene i vidno razocarane face stoji mali Slatki i nekih stotinjak upitnika iznad glave...

- E jebes ga Ljube opet ispa...

Poslije svih nesporazuma, ... ma slapovi Nila me nebi oprali.

Zavrsavam radni dan, usporavam pri izlasku jer cujem njegov glas, ulazi u auto, pokusava isto upaliti, ali... upalio je iz cetvrtog pokusaja, uspjela sam izbjeci susret.

Cekam Neu, kisa pljusti, moj veliki kisobran zamalo sluzi svrsi, moje verbalne sposobnosti sluze iskljucivo za psovke, napokon se javlja na telefon,

- Ostani tu gdje jesi, eto me ja imam kisobran...

Krenem pa zastanem, u koji kurac sam ja posla???

Nastavljam hodati, skrecem onom ulicom kojom uvjek idem, zastajem i nicim izazvana vracam se nekih pedeset metara nazad da predjem na zeleno, automobili stoje sada sa moje ljeve strane, cetvrto auto od semafora mi je poznato, okrecem se i pogledam u vozaca...

Gledao si negdje u daljinu, u ulici koja je prepuna nasih sjecanja... pogled ti je bio prazan i dalek, ovo ce zauvjek z atebe biti Moj grad.

U djelicu sekunde, naginjem kisobran ka ljevo, nismo se sreli, onih pedeset koraka unazad je sprjecilo tu gresku, telefon sam iskljucila da ne dodjem u napast da se javim kada zazvoni, da ne iscekujem tvoj broj na displeju, ... Vrijeme je da ovo postane samo jos jedan grad, a ti samo neki poznati prolaznik koji ostaje gdje treba biti. sa druge strane ulice.

Una mi mase, prica o kemo terapiji koja zdere njenog oca, o njemu koji je zove u Tunis, smjeskam se, ne psujem u mislima, nisam bjesna, ni ljuta, ne boli me, ne zbunjuje... samo sam umorna i fucka mi se bas kao i sve toga dana- ko sam zapravo ja?!

Probudio me hvala Allahu, suncan dan, presrela sam onog slatkog tipa od koju noc prije, smjeskao mi se... popila sam popodnevnu kafu na 24 stepena, kraj prekrasne rijeke... i disala punim plucima.