ja bih da kazem...

Dobrodošli na moj blog

12.01.2012.

Evo mene ja dosla???

            Jurila sam Fejićevom, prvo po ono malo novaca, pa sa tim gariblukom u Konzum;  - Buduća svekrva je zaslužila Bajaderu, nikako neku „jeftinu tursku bombonjeru“, ionako dobija „jeftinu“ nevjestu, red je da ista pokuša prikriti realnost, a nije li to uvijek tako sa svekrvama i nevjestama?!

Slijedeća pauza je u cvjećari; - Poslušala sam savjet „najiskusnije“ rodice i kupila buket crvenih ruža, ista mi je prijetećim glasom napomenula;  Žene jednostavno vole Ruže, nemaš šta ti sada izmišljati toplu vodu, nego; Bajadera+ Ruže= simpatije?!

I tako bi, eto mene na vratima potencijalnih „?!“ ... Odabir; „toplih“osmjeha,... instrumenata za „ulizivanje“ je rezultirao predvidljivim uspjehom, pobrala sam simpatije, kako dalje... to ćemo( valjda) tek vidjeti.

Tzv., kafa je trajala više od dva sata, ugodno smo ćaskali i zapravo je zastrašujuće jer je sve u tim satima bilo nekako odviše prirodno, blisko i prihvatljivo, na pola puta do povratka doma iz mnoštva slika i riječi izdvojila se jedna „zastrašujuća“ rečenica; Pas mater, pa ni oni mi nemogu biti izgovor?!

Teško je dodirnuti istinu i reći isključivo da sam bila zabrinuta, preplašena ili ... naime između svih tih zamalo definicija stanja nutrine,  osjećala sam neku nedefinisanu snagu onog „Mi“ i krijući od sebe jedva da sam uspjevala odoliti spoznaji koja ponajviše liči na sreću?!

22.05.2011.

ehhhhhhh... puste noci deceniju i koja godina iza...

     Znam, voli me, ne voli me... znam da ga imam, nemam... Znam da je Moj, svoj... Znam da su sanse, hormoni i zvjezde na Mojoj strani... ma iza Boga znam?!
Sve ja to znam, ali zasto j... mu majku ne osjecam da ga imam?!
Ne nosim minice, velike pete ni karmin boje krvi... ne stavljam srce u pridjepak, ne jurim divlje kroz noc, predugo... prekratko, dovoljno...
O puste rijeci, pogledi noci, muskarci iza skrivenih rijeci i jos skrivenijih zelja, cujem vas, ali ne... uistinu be pretjerujem kada Vam pogledom zborim: ne trebam vas, badava ste?!
O bespotrebni vristeci signali, vas prazno-zbunjenih, znam put do vaseg srca i zelja, ali ne, to vise nije za mene?!
O puste zelje vasih pozuda, zalud su, ja sam ipak negdje drugdje...
Ko zna, mozda grijesim, mozda, njegove rijeci uistinu povrijede, mozda jurim mu bez potrebe i zbog tog mozda, mozda previse ocekujem?!
Uvjerile su me njene oci da ne grijesim,. uvjerio me njen zamalo osmjeh, da mi je on sve...
Vrijme prolazi, moje tjelo nikada nece biti bolje, moje lice nikada nece biti smjelije, moje usne nece biti vrelije... moje sve je badava..., ako nije kraj mene, sve drugo laz je...
Ostaj te mi zdravo, svi Vi Veliki, sva rjesenja na kratke korake, ja sa njim idem na duze korake...
Eh da bar umijem drugacije, eh da bar znam ostati i istrajati u crno-bjelom svjetu Vase igre, nazalost osim tjela i zagonetnog pogleda imam i srce, a ono samo on grije...
Ostajte mi zdrtavo sve "prilike", slucajni pogled njen me odgonetnuo, ko zna mozda ipak samo,  ljubomorni osmjeh probudio?!
Imam pravo na luksuz, voljeti, imam pravo na Vjeru, imam pravo na Pokusaj...
Znam da sam lucidna jer vjerujem da je dovoljno voljeti, i kada te rijeci bivaju omalovazavane ipak, drugacije ne zelim i ne umijem...
http://www.youtube.com/watch?v=pbQ-bC7GGaQ&feature=related

10.03.2011.

"Dali si slobodna?!"

        Cudna neka hava, kao da nam majka priroda dozvoljava da tek namirisemo proljece... Pokusala sam napraviti generalku sobe, naravno da se sve zavrsilo u pokusaju. Samo sto sam otvorila ormar i posegnula za odjecom, zaustavio me grc u stomaku:
Ma jok, time cu se pozabaviti sutra?
Proljec nije tu, ali zima definitivno prolazi, ovakvo sunce ne pripada zimi, nije ni proljetno, ali da definitivno ne pripada zimi?!
Nakon dvije godine imam slobodni dan, tacnije slobodne dane, pokusavam izbjeci istinu, ali da definitivno vec sutra sam jos jedna beznacajna brojka vise na spisku nezaposlenih.
Sada vec bivseg poslodavca sam danima smarala pitanjima, kada ce mi vratiti radnu knjizicu, u utorak je to i uradio. I evo je na stolu do kompjutera. Juce sam je stavila tu da ne zaboravim kada nakon dugo godina krenem da se prijavim na biro rada, naravno da sam je zaboravila, sada znam da to definitivno nije bila slucjnost.
Ko na danasnji vakat daje otkaz???!!!
Nakon godina mobinga, koji je u nasoj maloj drzavici mutirao, a u mojoj bivsoj firmi pravilo, sve je eskaliralo u jednom trenutku i telefonskom razgovoru(ciji sadrzaj rado izostavljam) sa sefom, kada bolje razmislim nisam sigurna dali sam dala ili primila otkaz?!
Neko bi pomislio da sam izgubila razum, i da je razlog u mobingu, ma ni blizu... za takvo sto bi trebalo postojati nesto sto se naziva ocekivanje, ma zaboli me dupe za mobing i sva ta sranja, hocu zaradjene pareeeeeeeee!!!
(mali dio razgovora zvucao je ovako)
- Sta opet, iduce sedmice(podsmjeh, koji sam si po prvi put priustila).
 - Znas, da nije do mene i mene cekaju obaveze, banka zove, sastavile su mi se dvije rate.
- Pa sto mi rece prosle sedmice, da je ove?!
- Meni su bili obecali, ali... znas...
- dobro, ok., ali moze jedno pitanje, ali daj molim te nastoj u ime 10 godina fer odnosa, iskreno odgovori...
- Reci
- Sta mislis ima li sanse da bude "bolje" i taj novac "legne", a ja kao i svi uposlenici prestanemo lagati jer nas lazu? Uz ovoliki profit, gdje su im pare u pm?
- Iskreno, nemam pojma...
- Ok., aj vidi kako to ide sa otkaznim rokom, pa da cim prije dobijem radnu knjizicu.
I eto ga, imam ratu studenskog kredita, minus na kartici, i status nezaposlene osobe...
Na fb sam dobila poruku, neki tip iz proslog zivota, javlja se sa uljudnim upitima, kaze ima ok zivot u Californiji, cesto nije siguran da je donio dobru odluku kada je utekao u SAD,.... bas se vratio sa nekog sajma cvjeca, on eto ima nekoliko cvjecara koje porilicno dobro posluju... kaze da nije sve u novcu, dao bi sve za jednu kafu uz Neretvu, jer je cuo da raja vec sjede u bastama... nisi se ni malo promjenila, ... Jesi li slobodna?
Citam i jedva se suzdrzavam od izljeva iskrenosti, umjesto toga odgovorim sljedece:
Ja sam ti kao ovo sunce, zarobljeno izmedju zime i proljeca, nemam pojma kome pripadam...ali definitivno nisam slobodna.
Ne vjerujem da ce razumiti i jednu moju rijec, ali nije ni bitno, dok ovo pisem vec sam jednim korakom spremna da izadjem na sunce i popijem kafu u nekoj od basta.

01.07.2010.

Homo homini lupus est.

      Otvorih oci, zagazih nogom u novi dan, pojurih da stignem u jednom satu izbjeci suocavanje sa mogucim posljedicama nagomilanih sranja... dok pijem kafu, samo na prvi mah se cinilo da je i ovo jutro bas kao i sva predhodna, cak sam se bojala da je isto kao i buduca...a onda mi pas, moj vjerni drug nasloni njusku na desnu nogu i trzne me iz zacaranog kruga predobro utabanih koraka... i najvjerovatnije bih zaplakala od nagomilanog koktela emocija, ali su me sustigle upitne oci majke, jos jednom navucem grimasu koju predugo nosam, ispod pudera skrivenog sivog lica...

Sat otkucava, ja se na sabahu preseravam sa apsurdima kao sto su emocije, glupacooooooo misli, misli, misli...

Zapravo je nevjerovatno kojim intenzitetom i kojom brzinom se listaju slike i formule koje vode da rijesenja, tu kada sam na korak da izgubim ovo malo dostojanstva... improvizacija, kutovi... i eto ga rijeseno, kasnim tek dvije minute.

Kada bi neko vodio evidenciju mojih bjegova iz neminovnih sranja, i sposobnost da iz necega poput septicke jame izadjem sa mirisom Ljubicice i izgledom Bjele Rade, ostao bih u cudu odakle me uposte u septickoj jami?!

Tu negdje izmedju, svjedocenja pokusaja ubistva,  izbjegavanja uloge svjedoka i davanja bilo kakvog iskaza policiji, sljedila je kafa na kojoj sam slusala Ninino obzerviranje uzaludnog pokusaja "karanja" sa Darkom, i Ene koja sat prica o svom jednogodisnjem sinu i procesu odvikavanja od dojenja, paralelno sam razmisljala o djeci koja sve prisutne vuku za rukav i traze marku, pa oni imaju tek joju godinu?!

 U svom tom bespotrebnom narusavanju tisine od strane mojih isfrustrirano- sebicnih "frendica", trznuo me poznat djeciji glas, maleni rom kojeg vec dugo nisam vidjela...

-Teta, teta, sta ima novo?!

-Hej, pa gdje si ti, ja svaki petak gledam kada ces doci, a tebe nema, pa nije valjda da si opet isao u Italiju, a nisi se pozdravio?!

- Nisam, umrla mi je majka.

- Pa kako si mi ti, oko moje malo?!

- A dobro sam, bila je dzenaza, puno ljudi doslo.

Nas mali konfuzni razgovor u kojem sam pokusavala da ugrabim nit sa ljudkosti a bivala je zakocena zbog nemogucnosti cudjenja nad okrutnoscu ljudske sudbine, je prekinuo konobar, onako narogusen sa svoje visine od 194 cm, je ucinio ono sto je moj vrli "frend" a njegov gazda nalozio: "Otjeraj ga da ih ne maltretira." Jedva sabrana sam sa izopacenim licem izustila tek: Ne diraj ga!!!

Ako covjek moze rezati, tog trenutka sam ja upravo to cinila.

- Odoh ja teta.

- Obecavas da ces doci u petak, nagomilalo se onih tvojih para, dogovor je dogovor.

- Hocu.

-Cuvaj se maleni.

Ena je sa svojom predvidljivom "empatijom" izustila nesto kao, jao, jao, zalosti ili je koristila slicne nearkikulisane zvuke, ja sam cutala, a i sta bih mogla reci.

Nekako sam sigurna da ga dugo necu vidjeti.

 

07.01.2010.

bezbeli?!

             ... kisa, i opet kisa... smori i slomi svaki dio mene, a on!?

On je super, "slusa", prepun je njeznosti, suosjecanja i svih onih tako zeljenih... rastali smo se prije koji sat, jos uvjek mi sve mirise na njega, dobro mozda je i do njegovog uistinu kvalitetnog parfema, (a mozda ga uistinu volim...) mozda jer se danima ne odvajamo, zaljepljeni smo poput tinedjera, pa se isti morao usicati na moju odjecu, u nosnice, ko zna mozda ga ipak samo volim pa i umisljam...

Veceras je neko izustio toliko izbjegavanu temu, neki ne namjerni dzelat spomenu letove i odlazak... neko ciji lik vise i ne pamtim je jednim upitom pomjerio moje zidove obmane i ucinio da se bura raspojasa i poremeti utabani mir... Znam da ce otici, to mi je bilo jasno onog dana kada je dosao, ali... zasto uvjek moram kupovati kofere i spremati se i ja, kada nikada nisam zeljela otici iz ove svima vukojebine, meni eto iz nutrine vristim: Domovine?!

Postojao je pakleni plan; uzivaj, otimaj, zagovnaj tako da se vrata za bjeg ne zatvore... I uzivam, otimam, a nikako mi ne uspjeva da zagovnam, srce neda, pa neda-majku mu njegovu?!

Ostaje mi tek da se pakujem i pokusam u toj nekoj dalekoj zemlji sa crnim presjednikom i guvernerom Arnoldom, bezbeli gospodja?! 

23.10.2009.

eh...

      ... tako dugo sam bila sretna, tako je lijepo i iskreno sve sto primam od njega, one veceri kada sam mu rekla da ga volim,to sam uistinu i mislila, -to uistinu jos uvjek jesam ona koja ga voli?! A onda taj dug i cudan dan, sa jugom i kisom,...

I eto ga, sekund u kojem si ostavio trag, rijeci neke stare pjesme i miris noci na moru i zvuk bure... tvoj zagrljaj koji se cinio kao savrsenstvo... da cinio, gospode kako se bojim da ipak jos uvjek mislim da je savrsen i ostao?!

Gospode, kako izbjeci zamke proslosti i ne dozvoliti ti da mi i ovo pokvaris?!

Gospode, kako odmaci i otici napokon od svega sto ima trag tebe, kada je cjeli moj zivot utkan u to sjecanje?!

Gospode, kako se odreci same sebe, zbog sebe?!

07.07.2009.

sway, hm...

http://www.youtube.com/watch?v=wGBpY3epodE

 

        Bilo je to,... davno, ... bila je to(ponekada se cini) lijepa prica, bili su to neki dragi ljudi, davno nekada... smo to eto bili "Mi"...

Prolazila sam zurno ulicom, gurala se sa nekim nepoznatim ljudima, za parce trotuara, pognute glave i sirokih zjenica od bjesa u glavi sam castila sve od reda besprijekornim mahalskih slasticama... A onda taman sto stigoh na most, korak mi je zaustavio zvuk poznate melodije...

Neki klinci su imali probu ispod mosta, i eto od svih pjesama bas tada, bas ta ...

                  ......................................     Svadjali smo se cijele noci, ljetna noc u gradu, navala dijasporaca koji pizde nad rodnom grudom, moja izgorila straznjica od izleta u nudizam tog istog dana i... taj tip koji se slepa i pokusava me uvjeriti u ljepotu svemira koji je: eto ucinio svoje i mi smo tu bas taj tren zajedno... po ko zna koji put sam odmahnula rukom i promrmljala: daj ne seri, ali on se ipak trudio da kaze jos nesto...

 Noc je odmicala, a ja sam cak uspjevala izbrojati do deset da ne lanem koju novu, a onda se cuo zvuk poznate pjesme, pozeljela sam plesati tako snazno da sam se jedva suzdrzavala, onaj tip koji me smarao cjele noci je razgovarao na spanskom sa nekim zalutalim putnicima, upadnem u krug muzjaka i kriknem zapovjednicki:

-Jel me to zivota ti  ignorises taman kada mi trebas?!

-Ja tebe nikada, a cak me trebas, kojim cudom?

-Pa da plesemo naravno?!

Dio izvinjenja zbunjenim spancima sam cula, nesto kao duznost zove, a lijepa djevojka ne smije predugo cekati.

Uz prve korake sam jos dodirivala tlo, vec nakon par njih sam bila u nekom novom, drugom, drugacijem odjelu...

Od namrgodjene, poprilicno ogorcene djevojke postala sam ocarana ...nasijana...postojana, a opet...mozda tek iskonski sretna?! To jutro sam se jedva odupla zelji da ga dodirnem usnama, izjurila sam iz auta kao zbunjena siparica, osjehnuvsi se kao odmjerena zena...

24 dana smo proveli zajedno, odvajajuci se tek po koji sat, i brzo jurili u susret jedno drugom, ...

Svjet je uistinu imao boje, po prvi put je kisa bila romanticni gest sudbine, a svaki novi dan je bio avantura u kojoj smo davali sve i vise od toga.

Planovi su se sami zadavali i bili najljepse utociste, osmjeh koji se razvlacio kada bih spomenula njegovo ime je bio snaga i...

ucila sam kako biti odrasla, dorasla ulozi partnera, kako kupovati poklone za malene od njegove sestre, kako se predavati strasti i biti miran kada to on nije, kako se smijati i plakati u dvoje, bez trunke stida, srama, jednostavno...biti?!

Cesto smo nicim izazvani poceli pjevati stihove te poznate pjesme, smjeskali smo se kako bi nam bokovi krenuli da se njisu i kako se osmjeh uvjek istovremeno razvlacio na licu... onda me jednog dananazvao da mi kaze kako je skontao ko pjeva obradu te iste pjesme:

- Ej, pa jebote koji strah, ona klinka ista ti!!!

A onda je jednog jutra dosao pred moja vrata i nije me mogao pogledati u oci... oboje so bjezali od onog djela u kojem govorimo smisaone rijeci, negdje usput na domak mosta poceo je pjevati "nasu" pjesmu, pokusala sam ga pratiti, ali se nikako nisam mogla sjetiti rijeci, zastao je na pola strofe i rekao:

-Jebo te zaboravili smo tekst??????????!!!!!!!!!!

Noc iza smo se rastali, negdje izmedju njegovog hladnog pogleda i udaranja rukama u volan... ja sam nakon dvije godine lebdenja dodirnula tlo... on je postao neko kog ane poznajem i tek jos jedan obican muskarac...

Jutro kada je napustao nas grad, nismo docekali zajedno, ja sam poput zombija zurila u strop, a on je zurno ubacivao svoje kofere u automobil... Negdje oko 8:15h sam ipak zapala, probudila sam se sa rupom u stomaku i onom manje bitnom u sjecanju... nakon nekoliko dana bunila u kojima se cinilo da gubim razum, sjela sam u kadu i vrelim mlazom przila ledja, obrisala se peskirom, obukla novu haljinu i izasla na kafu, ela je pricala gluposti i u pokusaju da me utjesi kopala ranu i cinila da vise boli, a svakom novom boli rastao je i bjes u meni... Zatvorila sam se u sobu i zurila u strop okrenula njegov broj i nakon njegovog poniznog glasa izbacila zamalo sve nagomilano... opalila si samar i obrisala nos... i uradila ono sto sam znala da ce zauvjek zatvoriti vrata izmedju nas dvoje : nazvala tebe?!

Vratio se u grad tek toliko da se uvjeri da su glasine istinite, ja sam tih dana spakovala kofere i otisla sa tobom na more, one noci kada smo u restoranu jeli ribu i pocela je ona pjesma a ti si mi rekao da pjevacica izgleda bas kao ja, promrmljala sam znam neko mi je to vec rekao,...to je bilo onih dana kada sam ustla iz kreveta i zatvorila se u toalet, to je bilo onih noci kada smo prvi puta vodili ljubav...

Sada nakon svega, znam da sam voljela dva covjeka,svakog u razlicitom vremenu i prostoru, na drugaciji nacin?! Znam da su me vojela dva covjeka u istom vremenu i "prostoru" i na isti nacin?! 

Kontradiktorno, irealno... ili...

Nije ni vazno, sada nakon svega, ja i onako nikada nisam zalila za vama, uvjek je to bilo za onim ljepim mogucnostima onog nekog proslog vremena kada smo uistinu mogli :

http://www.youtube.com/watch?v=wGBpY3epodE

i mozda bi neko od nas petero bio sretan.

PS. Ja ipak jos uvjek vjerujem da mogu zaplesati i biti... jos se nisam predala i osudila se na zivot bez melodije, ko zna?

09.06.2009.

korak previse?!...

          http://www.youtube.com/watch?v=6JEdf7XsV5g

... uvjek na isto mjesto, slamnati sesir sa rupom tu iznad uha sa ljeve strane,... naslonjena na sank, pijem neko pice cije ime nikako da upamtim, valovi su nadjacali tihu muzika koja dopire iz istrosenog zvucnika,... dan je vec na izmaku, udisem zrak i pitam te: Jel ti uistinu znas kako je dobro sto si tu?!

04.06.2009.

...cik pogodi ko sam?!...

      Probudio me hvala Allahu suncan dan, jos koja kap kise i mislim da bih si ucinila neku glupost, aj u krajnjem slucaju bi si isceprkala jos koju krastu na licu... suti neka je granulo?!

Juce je pak bilo drugacije, sivilo, pljuskovi i ja koja poput zamalo funkcionalnog bica, udaram po cetvrti put zid umjesto da prodjem kroz vrata koja su tik do njega... odvucem se na posao, ... klimam glavom smjeskam se i eto guram dan, na nozi mi jebe psihu zulj od japanka sada vec iz neke cini se odsanjane nedelje kada mi je more izgrizlo ranu,a spomenute me uneredile... To jutro sam morala navuci baletanke koje mozes misliti kao djelat ceprkaju bas po istoj... upada mi na posao Lana i onako ko na bobama galami o vizama i jebenoj ambasadi koja je drzi u ne izvjesnosti... Nakon nekih par minuta upraca moj Bambi pogled i krene je napad smijeha...

- Sta je Ljube, kakva si to jadna ti majka?

- jebi se ti amerikanko ja imam stvaran problem, ne naspavana sam, verbalno drkaju po meni cjeli dan, plata mi opet kasni, pritisak mi je u kurcu, a jos me povrh svega iskara zulj- da mu majku jebem!!!

Obe puknemo u smjeh ko na dogovor...

- A zajebi to, kakvu ces kafu, tu negdje imam i sokovnik pa da nam nacjedim kakvih vitamina?!

Zovem konobara, ulazi za koju minutu, ama stidi li se stidi...

- A Ljube ko je slatkis?!

- Bjezi pedofilko, to ti je onaj mali iz Elinog sokaka, onaj bona znas sto mu je stari sjedio bir vaktile sa nama na Mejdanu...

- A u jebo te fakat je ona tvoja ko iz citaba: Sve je stalo, samo djeca rastu.

- Nije Ljube moja, negdje sam je nacula, ali jebo te ova djeca izrastose u muskarce preko noci, a meni nesto crnjak kada skontam da se mali pogubi kad mu nesto kazem, ma ... pusti opet mi neki cudni gorki sokovi ujebase zeludac.

U tom trenu prolazi auto i parkira se lipo ispred moga prozora:

-Cek Ljube evo tete ene, prokurvala se pravo, gle izlazi iz auta HR registracija, neka bona hoce li ovo u pansion... a vidi tetke( zanemarujem vozaca jer kontam neki lik iz HR pa ko ga jebe nije bitno hoce li skontati nase mahalske folove)...

Tumbamo se mi tako jedna preko druge, sijasetimo, kad u neka doba ucini mi se da neko mase, ...

Rasirenih ruka, zbunjene i vidno razocarane face stoji mali Slatki i nekih stotinjak upitnika iznad glave...

- E jebes ga Ljube opet ispa...

Poslije svih nesporazuma, ... ma slapovi Nila me nebi oprali.

Zavrsavam radni dan, usporavam pri izlasku jer cujem njegov glas, ulazi u auto, pokusava isto upaliti, ali... upalio je iz cetvrtog pokusaja, uspjela sam izbjeci susret.

Cekam Neu, kisa pljusti, moj veliki kisobran zamalo sluzi svrsi, moje verbalne sposobnosti sluze iskljucivo za psovke, napokon se javlja na telefon,

- Ostani tu gdje jesi, eto me ja imam kisobran...

Krenem pa zastanem, u koji kurac sam ja posla???

Nastavljam hodati, skrecem onom ulicom kojom uvjek idem, zastajem i nicim izazvana vracam se nekih pedeset metara nazad da predjem na zeleno, automobili stoje sada sa moje ljeve strane, cetvrto auto od semafora mi je poznato, okrecem se i pogledam u vozaca...

Gledao si negdje u daljinu, u ulici koja je prepuna nasih sjecanja... pogled ti je bio prazan i dalek, ovo ce zauvjek z atebe biti Moj grad.

U djelicu sekunde, naginjem kisobran ka ljevo, nismo se sreli, onih pedeset koraka unazad je sprjecilo tu gresku, telefon sam iskljucila da ne dodjem u napast da se javim kada zazvoni, da ne iscekujem tvoj broj na displeju, ... Vrijeme je da ovo postane samo jos jedan grad, a ti samo neki poznati prolaznik koji ostaje gdje treba biti. sa druge strane ulice.

Una mi mase, prica o kemo terapiji koja zdere njenog oca, o njemu koji je zove u Tunis, smjeskam se, ne psujem u mislima, nisam bjesna, ni ljuta, ne boli me, ne zbunjuje... samo sam umorna i fucka mi se bas kao i sve toga dana- ko sam zapravo ja?!

Probudio me hvala Allahu, suncan dan, presrela sam onog slatkog tipa od koju noc prije, smjeskao mi se... popila sam popodnevnu kafu na 24 stepena, kraj prekrasne rijeke... i disala punim plucima.

31.05.2009.

ole?!

            Zatvori oci i povjeruj u moje rijeci, u njima jos traje tvoj uzdah,

 Svaki tvoj pokret moj je treptaj, iscekivanje je samo jos jedan sudbine znak...

Mani se straha, irealnih utocista od boli, okreni glavu od zida srama i progledaj u trenutku kada shvatis da si tu a nemoras bit jak...

Uistinu strast je tu da nas obmane i zavara, ali bez nje smo samo samo prolaz u kojem niko ne zastaje i ne postavlja ona tako potrebna pitanja?!

Ne nisam dovoljno jaka, da umorna sam toliko dugo da se i ne sjecam kako moze biti drugacije, ali u tebe vjerujem i kada se ne trudis sakriti laz, i kada bjezis a ja ti masem onom istom bjleom maramom sto mi je skruseno preda one noci kada je cjeli svjet bio suvise mali da bi sa njim podjelili ono u prsima.

Da uistinu, nije Bog zna sta, cjela ta prica o ... uistinu sam grijesila, ali pogledaj me to sam tek ona ista ja?! 


Stariji postovi